
Žuriš u visine ponosno,
tamo gde nebo
od oblaka plete vence.
Tvoje kupole su oči
kojima bdiš nad nama
i dok nazdravljaš sa vremenom
ćutiš,
ćutanjem potvrđuješ
naše postojanje.
Postojimo -
a kao da nas nema.
Drugi nas gaze.
Na vrata neumorno kuca
surovo vreme,
a mi smo prinuđeni
da mu otvorimo.
Na tvojim oltarima
šćućurile se naše molitve:
"Spasi nas sad
i čuvaj uvek."
_________________________
Rada Rajić-Ristić
Iz zbirke stihova "Srbija u srcu" ("Serbia nel cuore")-2005.god.
.jpg)

