недеља, 28. март 2010.

Zavičajna


Homolje moje,
čarobni svete moj,
moj neprebole
i željo moja
poslednja,
magiju tvoju
nosim u venama,
pomešanu sa vrelom krvlju
predaka,
bilje tvojih planina
berem u snovima,
na srce ranjeno, iseljeno
ga privijam
i ne znam što ne zaceli
od tebe odvojeno
pustim daljinama.

Todora Škoro

2 коментара:

  1. Rada Rajic-Ristic28. март 2010. 09:48

    Draga Todora, tvoja pesma me je odusevila i rastuzila, a ti najbolje znas zasto...
    Hvala ti na predivnim stihovima, pesnikinjo u erupciji!

    ОдговориИзбриши